Zašto nas radni sistem iscrpljuje

Živimo u vremenu kapitalizma – ili možda šovinizma – gdje se iz dana u dan pitamo da li ćemo ikada doći do normalnog posla. Mladi koji završe školu ne dobijaju šansu da pokažu šta znaju, već ih čeka duga borba za preživljavanje. Kao da su bačeni među hijene i vukove.

Mladi i prva radna iskustva

Šefovi i pojedine kolege gledaju mlade radnike kao naivne i nedorasle. U njihovoj glavi često se vrti misao da je “tupa osoba došla da radi”. Umjesto da budu podrška, oni postaju prepreka. Mnogi šefovi su umišljeni i puni sebe, a taj stav ubija svaku motivaciju.

Plata nije jedini razlog odlaska

Često se kaže da ljudi odlaze sa Balkana zbog plata. Plata jeste jedan od razloga, ali nije jedini. Ljudi odlaze i zbog ponašanja kolega, šefova i direktora. Osjećaj da te svakodnevno potcjenjuju i da tvoj trud nema vrijednost još je gori od male plate.

Sistem koji važi samo za odabrane

Zakon u BiH može biti dobar, ali uglavnom samo za određene ljude i institucije. U praksi, i za najobičniji posao trgovca potrebna je veza. A šta tek reći za one koji su završili fakultet? Za njih prepreke postaju još veće.

Lično iskustvo

Promijenila sam dvije firme i ni u jednoj nisam bila zadovoljna. Manipulacija i ljudska glupost ogromni su problemi. Kada kažeš da je vani plavo, uvijek će se naći neko “veći” da ti dokaže da je crno. Opaska radnika shvata se na najgori mogući način.

Traženje godišnjeg odmora, plaćenog popisa ili, ne daj Bože, bolovanja – pretvara se u borbu. U takvom sistemu normalna firma, gdje bi radnik bio poštovan i cijenjen, za mene bi bila pravi šok.

Zaključak

Naš radni sistem iscrpljuje ne samo fizički, već i psihički. Ljudi se svakodnevno bore sa nepravdom, a mladi sve češće biraju odlazak kao jedini izlaz. Ako se ne promijeni i zakon i ponašanje ljudi na radnim mjestima, ostat ćemo u krugu gdje se rad ne cijeni, a radnik se gura na dno.